Svatko gleda povijest oko sebe svojim očima, pokušava je razumjeti svojom glavom, i ponaša se kako njemu paše.
Pođimo redom, za izbjegnuti očite netočnosti, u svačijem, pa i u mojem pisanju.
Hrvati su, nakon 1. svjetskog rata imali svoje legitimne predstavnike u tzv. Jugoslavenskom odboru, na čelu s dr-om Antom Trumbićem. Naziv je bio "jugoslavenski", ali je duh bio panslavistički. Hrvati i Slovenci su tražili put ka nekakvom ujedinjenju, jer su shvatili da su kao državice premali, da bi mogli opstati. Taj, usudim se reći, naivni skup sanjara, je došao na noge srpskom monarhu, koji je to jedva dočekao, došli su mu kao kec na desetku ! Naravno da je prihvatio što su mu ponudili na pladnju, potvrdio stvaranje države SHS, i prvi mu je korak bio bezobzirna pljačka Hrvatske i Slovenije, u sklopu zamjene valute. Enormno se obogatio, jer su ovi stali kao ukopani. Idući korak je bio razmontiranje tog, tek složenog saveza, u Kraljevinu Jugoslaviju. Hrvatskim jezikom rečeno, Hrvati i Slovenci su naivno upali u klopku koju su si sami priredili, i molili silnika Aleksandra da je ostvari. Ne treba ni komentirati kakva je to tvorevina bila, na štetu svih ostalih naroda u njoj. Krvava diktatura, koja se i mogla riješiti samo ratom.
Ajmo malo na Hrvatsku i zadnje prijeratne izbore. HSS je hametice sve pomeo, na selu mu je pobjeda bila sa preko 90%, a u gradovima nije pobijedila KPJ. Znači, volja hrvatskog naroda je bila za HSS i Vladka Mačeka, a ne za neke ustaše, koji su revno trenirali u Italiji, pod paskom Musolinija i fašista. Zašto im je Duce dao gostoprimstvo ?
Zato jer mu je bilo malo, što je Italija dobila nepoštenim Rapalskim ugovorima, Istru, Rijeku i kvarnerske otoke ; oni su htjeli cijelu Dalmaciju i otoke, a to su najlakše mogli ostvariti preko Pavelića. U zoru, pred 2. svj. rat HSS i njegovo vodstvo je bilo izgubljeno, pregovarali su i koketirali, i sa Berlinom, i sa Rimom, a svog čvrstog stava nisu imali. Tu je, na mig Musolinija, uskočio Pavelić, i umarširao u Zagreb, sa svojim istomišljenicima.
Da je riječ o prokušanom i dokazanom modelu, svjedoči i činjenica da je preuzeo vlast u Zagrebu, na identičan način kao Musolini u Rimu, i kao Franco u Španjolskoj.
Musolini je naoružao sirotinju, bezemljaše i probisvjete s juga Italije, i organizirao povijesni Marš na Rim. Nitko u Rimu, ni putem, nije ni zucnuo, nije se čuo glas protesta ! Isto je učinio i Franco, njegove su se ilegalne postrojbe spremale i uvježbavale u španjolskoj koloniji sjevernoj Africi, odakle su krenuli na legalno izabranu vlast u Madridu, potpomognuti Hitlerom, njegovom avijacijom i logistikom. I Salazar u susjednom Portugalu je učinio isto, njegovi fašisti su trenirali "vojne vještine" na nedužnom crnačkom stanovništvu u njihovim afričkim kolonijama.
Ironija i satira,tih trenutaka povijesti jest da su i Španjolska i Portugal, na papiru bili neutralni, a obilato su pomagali naciste, od logistike, do baza za brodove i podmornice. Usluga za uslugu, rekao bi pjesnik, lopovsko poštenje.
U porodici moje pokojne supruge je bilo sudionika rata, na obje strane, zato mislim da mogu prosuđivati nepristrano. Jučer, kad su zvona bolskih crkava zvonila cijelo jutro, nisu zvonila za pale u ustaškoj odori, nego za sve Hrvate koji su pali na svim stranama. Rat je jedna velika tragedija, na koju mali narodi ne mogu utjecati, ali mogu puno toga naučiti, ako žele. Zbog svoje djece i unuka...
Neki dan čitam blogera Krulu , citiram ga, on kao priča prijatelju : "Znaš li ti da je za 15 godina opet 41-a ?!!! A mi još pričamo o "onoj" 41-oj !

Pametnima dosta !
Mir vama !
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja