Dan Europe ! Slavi se kao završetak rata, pobjeda protiv nacizma i fašizma . U Jugoslaviji je rat trajao 7 dana duže, takav je i naslov knjige generala Baste. Na Dalekom istoku je još trajao par mjeseci. U našoj zemlji KNOJ, pa OZNA, ganjali "bandu" do 1948. Onda je došla rezolucija Informbiroa, opet su dežurni drugovi bili u akciji. Upadanje, redovito po noći, u kuće s jednim jedinim pitanjem : Za koga si, za Staljina, ili Tita ? Moja pokojna mater im je lijepo rekla : Cijeli rat sam bila uz Tita, pa ću i sada ! To joj je spasilo glavu. Ujutro pun šanac onih koji su dali glas Brki, koji je doslovce do jučer bio na fotkama u svim zadružnim domovima uz Tita. Metak u potiljak, nagrada za vjernost revoluciji. Kratak postupak. Revolucija koja teče...
Kad smo dobili neovisnu Hrvatsku, jedan je francuski diplomat upitao kolege u hrvatskom MVP-a : Kako to , svaka zemlja ima Trg republike, a vi mu promijenili ime ?
Htio je reći da je republika civilizacijski doseg, još od Rimskog carstva, do danas. Jadan je onaj narod koji se srami republike, kao institucije.
Gledam, godinama, kako po amaterskim bandovima žestoko slave DP upravo oni koji su javno šurovali s Hitlerom do 1944. Ne moram ih nabrajati, ta sve ih znate.
Mi koji smo, uz SSSR, JEDINI u Europi imali regularnu vojsku, ne slavimo ! Da ne bi pokojnog Mojse, ne bi se čuo znak s sufiksom DP ! Umro Mojsa, nema više tko ?
Ili neki ne žele da se pobjednička vojska slavi ? Pa nije nas nitko oslobodio, iako Rusi i Ukrajinci tvrde da su nas oni oslobodili ! Već sam nekoliko puta ovdje pisao kako je to teklo, na Staljinov ultimatum. Zaludu novi povjesničari, utekli iz Ukrajine, po Zagrebu pišu suprotno. Mi znamo istinu, čuvamo je, i cijenimo našu slobodu.
