by 9a2jg » Thu Jan 23, 2020 1:04 pm
Kad je ona specijalizirala novinarstvo u SAD-a, u isto vrijeme se učvrstio pojam tzv. free-lancer-a, ilitiga, hrvatski, slobodnjak, ili slobodni strijelac. Pratim novinarstvo na Balkanu od 60-ih godina prošlog stoljeća, broj istinskih freelancer-a bi mi stao na prste obje ruke, na cijelom Balkanu. Zašto ? Iz prostog razloga što se od novinarstva, na našim prostorima, ne može živjeti.
Alternativa ? Zaposlenje, ugovor, na rok, nema više na neodređeno vrijeme, Damoklov mač stalno visi nad vremešnijima, koji se moraju svakodnevno dokazivati, mlađe gazde rado uzimaju zato što ih može tlačit koliko hoće, i što su potrošna roba.
U svakoj od država i državica, te kvazi-država, na Balkanu ima ešalon mladih ljudi s fakultetskom diplomom, koji pišu po zadatku, svakodnevno, od hrane za djecu, do naručivanja borbenih aviona. To se zove dirigirano pisanje, to nije novinarstvo.
Šefovi, manageri i direktori tih tvrtki su samo paravan, i neophodne karike, između naručitelja teksta, i izvršitelja, pisca za šaku kuna.
Ne mogu, i neću osuđivati one koji pišu naručene tekstove, oni se bore za preživiti. Nešto slično je i sa novinarima. Penzije su jadne, i ne može se s njima preživiti.
E sada, tekstovi. Ili pišeš, ili ne pišeš. Ako pišeš, moraš pisati o zadanoj temi, i to u ozračju kako ti je zadano. Ako ne pišeš, zna se, gladuješ.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja