Što se ova dva naša kluba tiče ja se ne sićam da je tu bila neka velika ljubav? Ili je ja nisan primjetija
U životu uvik neko nekoga iskorištava. Tako je radio klub Ante Jonić pomaga steć "pravo građanstva" vojnom radio klubu Galeb, i pojia govno. Raspali su se ka cvrčak, kad pukne u osmi misec, poza obida.
Normalno, jer sam naziv je bija odbojan, a članstvo jednobojno, propast garantirana.
Sve je to bija proučija Marinko Velat, strateg i osnivač RK Marjan, uzima je mlade i pametne, školova ih je, u Lovranu, Muzilu (Pula), Banjici, Nišu, stvara one koji će nastaviti graditi Jugoslaviju.
No, on je bija i pametniji od toga. Nekoliko svojih (prikrivenih, moš mislit) bezbednjaka je rerutira u naš klub, mi ih nismo izolirali, dapače, dali smo in ista prava kao i sebi. Jedan je čak bija i predsjednik kluba, jedan mandat. To je njega jebalo, svo vrime predsjednikovanja, nije mu išlo u glavu kako mi to balansiramo, građanskom umješnošću.
Oni su uvik bili dobrodošli u sve naše PPS-ove, ja neke njihove (ka npr. u Lori) san moga vidit samo na razglednici.
Zato su nas i tukli iz razarača Split.
Kad je tribalo udomit par stotina CB-eaša, 1978.g. ,nije DPZ otišla predsjedniku RK Marjan, nego našemu, ne s molbom, nego ucjenom.
Sve važnije akcije, od MIS-a, svih vježbi, ekspedicija na Himalaje, sve je to odradilo ljudstvo našeg kluba. Najbolje susrete radioamatera u povijesti Jugoslavije, je odradio moj klub, 1982.g. u hotelu Lav.
Kad je doša rat, prvi smo se u Hrvatskoj uvatili humanitarnih poruka, i svega što uz to ide. Njih nije bilo nigdi, možda zato što je kompjuter i uređaji bili u predsjednika doma ? Ajde, bar se Mike s tim ne kurči ( a i kako bi, kad znamo istinu?), ka doživotni predsjednik RK Vidova gora, koji dan pred kontest, neki dan, bez srama i stida, izjavi novinarki u pero da su oni PRVI to počeli !!!!
Karta sve trpi, verata vozi, pizda rodi, i vojska obuče.
Ko o čemu , Bračanin o šoldima. Nemoj stalno zapinjat koliko njima triba za ladni pogon, zna najbolje Mike. Ali, ne virujen, pa da se peče na tihoj vatri, da ne kapne štagod od ZTK, jer ne diže on tamo za kurac ruku, da doživotna tajnica tamo stoji, sa momčadi koja se samo brine za jedno, da njima bude dobro.
Iman plakete sa 10-god. , 20-god. RK Marjan, kad je bilo 30.g. san bija u ratnoj BiH, kad je bilo 40. onda smo zadnji put bili skupa, u našem prostoru, s gostom-predsjednikom HRS-a Perom, bez vode, bez struje, ja i dva omladinca donili, svaki po kanistar, i stavili u zahode, ako zatriba.
Svi su ti oni bili u prvi red, i drug Goran, i Mike, pokojni Slaven, pok. Jakša, i mnogi drugi. Tada smo molili Peru za pomoć oko prostora, nije se udostojio ni nazvat Pavića u Poglavarstvo Grada.
Sada je 50 , ima nas još živih, pri zdravoj pameti, reka bi i prikoviše, fala dragon Bogu, i potežemo crtu, nisu sve uspomene lijepe i za pamćenje, ali, ako slonovi dugo pamte, ljudi još i više.
Želim im još najmanje 50, berićetnih godina, samo nisu Pale, i nisu sami na svijetu.
Pametnim dosta.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja