Navezano na moj post od prekjučer, pod ovim topicom, vidim interesantan kompozit sufiksa, dumam, sigurno nije išlo "po redu". Pođem na sveznajući qrz.com, nađem potvrdu mojih sumnji. Curica ima dva imena, i, naravno prezime. I, gle čuda, sufiks njenog znaka se sastoji od početnih slova te tri riječi !
Normalno da nisam zavidan djetetu što je dobilo ono što je (vjerojatno) željelo, ali unutarnji glas se buni, kako netko može, drugi ne ?
Odmah mi dođu u pamet stranci, kako su dobijali ono što su HTJELI, na što su ukazali prstom, i rekli : Hoću baš to ! I dobili. Od jednoslovnog i dvoslovnog sufiksa, koji su htjeli, do broja u prefiksu, neprimjerenog stranom državljaninu, pa čak i sufiksa sa tri slova, ali onakva kakve je aplikant izričito zatražio. Imam par desetaka primjera, a oni koji su im to omogućili se prave mutavi. Sjede u tijelima upravljanja HRS-a, ili su sjedili. Ima ih koji će tek sjediti, jer se "ulaže" u omladinu, po njihovoj mjeri.
Zašto ovo pišem? Zato što je Savez, u neovisnoj Hrvatskoj, nekome majka, nekome maćeha. Zato jer je sve na prodaju, ne nužno za novce. Zato jer ako si član kluba samozvanih elitista u Zagrebu, onda sve možeš.
Ako si iz provincije Dalmacije, onda dobiješ broj "koji te sljeduje", sufiks "koji je "na redu", a ako si, ne daj bože, bio dragovoljac DR-a, onda je to posebna otegotna okolnost. Uvijek se sjetim riječi zapovjednika 114.br.HV-a, pokojnog Ante Čatlaka, koje je višekratno izgovorio, a ja čuo na vlastite uši : "Dico moja, doći će dan kad nećete smit reć da ste bili dragovoljci !" Mi bismo se redovno čudom gledali šta to on priča. Kako odmičemo od rata, njegove riječi sve više zvone, i dobijaju na većoj težini.
Naš barba Ante, govorija si ka Sveto pismo, samo mi smo bili slijepi, kraj zdravih očiju, a ti si vidio što se valja iza horizonta.
