A vrijednih dxera poput 9a2jg nisam baš uočio...
Mislio sam se, odgovoriti, ili ne odgovoriti, drugu Goranu, pitanje je sada.
Koki je uvijek radio sa SVOJIM uređajima, za razliku od tebe. Da ne ulazim u detalje, samo bih posramio stariju sijedu osobu.
Taj isti Koki nije nikada došao (u socijalizmu) u tajništvo HRS-a, da nije skupio AKL-ove i CBM-ove karte, i donio ih u klub.
Koki VAM je nosio i antene, iz radionice HRS-a, u vaš klub, nitko nikad nije rekao ni hvala. Koliko je "lako" nositi DX3B , više komada, i ringo rangere, u vagonu II klase, zna samo onaj koji je radio u cirkusu, ili pomagao Davidu Coperfieldu, ili Houdiniju, zna kako to ide.
Koki je JEDAN put u životu, 1978. godine zamolio šefa PPS-a CBM-a da dođe i odradi novu zemlju, ovaj ga je odhebao, i ja sam morao ići na noge svemoćnom doživotnom predsjedniku, kapetanu fregate Marinku Velatu, da on da JNA blagoslov. Prvi put, zadnji put, i nikad više, Anno domini 1978.
Ali, to su sve časni ljudi, oni su meni sve to vratili, redovnim i točnim izvješćima o stanju mog uma, karakteru djelovanja i aktivnosti. A kako Marfi uvijek umetne svoje prste, oni su to nosili kapetanu I klase KOS-a, koji je stanovao vrata pored mojih. O tempora, o mores.
Ali, da se mi vratimo DX-iranju. Pamtim samo sretne dane, piva Gabi Novak ; tako i ja nastojim pamtiti da je i drug Goran nekad bio normalan, skupljao QSL-ke, i provodio noći uz radio stanicu, kako sam i sam. Međutim, ide vrijeme, dođe rok, eto vraga, skok na skok. Govorila je moja pokojna mater : Dobro čini, dobromu se nadaj.
Tijek života pokazuje da vrijedi i obrat. Sve šta su činili meni, sad im se vraća... Ne naslađujem se, jer nisam ni jalan, ni zavidan, ali kako siješ, tako i žanješ.
Vidim da je CBM na 344 zemlje, meni je drago. Ne uspoređujem s AKL-om, jer naši momci su bili malo lijeni, pa nisu slali od 1992.g. Ja sam se lani samozadužio da sve moguće potvrdim, nešto preko biroa, nešto direkata, a dvojica europskih managera su mi poslali besplatno, kad su čuli da je to za AKL !
Za kraj, dragi Gorane, ispunja me zadovoljstvo što sam ugradio svoj rad i muku za 6 hrvatskih znakova koji vise tamo, sistematizirao, obradio i pisao zahtjeve, nosio na potvrđivanje. Znači, cijeli život radim za radioamatersku zajednicu, a ne za samoga sebe, kao ti.
Završiti ću ovaj monolog, jer to je od početka razgovor gluhog i slijepog, a povrh toga, ti se cijeli život sprdaš s tuđim rezultatima, pa slobodno nastavi.
Tvoj suputnik, sada predsjednik, ti daje placet da bauljaš po tipkovnici, i HRS-ovim forumima, iako nisi član HRS-a. Je li ti to "plaća" za tvoje sudjelovanje u "pacifikaciji" nepoćudnih elemenata, ili nešto treće ? Ko poživi, pričat će...
