Ne mogu vas se nikako rišit!
U Lučicu Split, tri brata Šore, iz Supetra, kad san kročija u Narodnu tehniku Hrvatske, jedriličari i brodomodelari.
Pere Vicić, koji me naučija jedrit, Milnaranin.
U OŠ Šime Krstulović, u Spinutu, je sidija jedan Sutivanjanin, osan godin sa menon. Iz interesa, naravno, jer je uvik prepisiva od mene.
U Tehničku školu Nikola Tesla je iza mene sidija jedan Postiranin, koliko je škrt, niko mu se iz razreda poslin završene škole nije javija. Ne moran reć da se zaposlija u splitskoj Pošti.
Profešur s kojin san bija "na nože", pokojan Ljubetić, opet Stivanjanin.
Počeja radit na aerodromu, telefonist na centrali Frane Postiranin, umirovljeni UDBA-š, jedino san ja smija uć u "njegovu" telefonsku centralu.
Na poslu, četvorica sa bračkim korijenima, i dva "fetiva" Bračanina.
Otiša u Bol, oko mene, deboto svi.
Doša u 114 br.HV, mislin, rišija san ih se , evo ti moj (pokojni) prijatelj , bivši radioamater Igor Matulić, iz Dola, da molin zapovjednika , (pokojnog) Antu Čatlaka, da ga primi !
I tako stalno, di god se okreneš, Bračanin iza škine...
P.S. Nisan, namjerno, tija pisat da smo neke Bračane držali na nišanu 91', ali zapovijed je bila da se ne puca.
Ima još...
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja