by 9a2jg » Sun Aug 13, 2023 5:53 am
Jučer su mi odlazili moji stari gosti, dobri ljudi iz Češke. Pozdravljamo se, kraj auta, i jedan od njih veli meni da mi je nešto ostavio u apartmanu.
Ja mislio, iz iskustva, 5 ili 10 eura, čistačici za nagradu za dobar servis, i pođem u apartman, prevrnem sve, nema ništa. I već se spremam izaći, kad opazim bocu ulja, i kil cukra. Gledan cukar, piše uvoz iz Španjolske, gledan ulje, proizvedeno u Hrvatskoj, za Studenac.
Meni odmah po glavi tutnje dva pitanja, prvo, šta je sa hrvatskim šećeranama, po našoj Slavoniji, zar smo i to razjebali, pa uvozimo šećer ?
Drugo, puno ozbiljnije, zar su i Česi (u)vidjeli da se ovih dana u Hrvatskoj teško živi, pa ostavlja domaćinu bocu ulja ? Nije to bilo tako davno, do pred sam Domovinski rat, ti isti Česi su nosili na odmor, na hrvatski Jadran, ama baš sve ! Dobro se sjećam, nosili su i krumpir iz Češke, i vraćali nazad, ako bi ostalo koje kilo ! Mi, njihovi prijatelji, se nismo nikad sprdali s njima zbog toga, čak ni šalili, da ih slučajno ne uvrijedimo.
Mi odšutjeli, a oni nama ostavljaju kilo cukra, i bocu ulja ! Čak i ja, koji sam poslovično rječit, i lajav, ostadoh bez teksta.
No, sjetih se prigodne pjesme, nastale u slobodarskom Dubrovniku, prvo pjevanje Gundulićeva Osmana :
"Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje."
Ima još, no ostaviti ćemo to za sutra...
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja