https://www.hamradio.hr/forum/index.php ... g74823#newRekla je Trogirka : A ko će me pofalit, ako ne moja usta ! Tako dežurni kroničar, ili službujući PR, RK Jan Hus nabraja uspjehe tog kluba. Ne sporimo činjenice, dapače, drago nam je da netko ima dosege koji nisu dohvatljivi svima. No, ima i ono ALI.
Kroničar piše "rade već 50 godina" , zar nije bačeno sjeme na već uzoranu, i pognjojenu livadu ? Što s klubovima koji su se osnovali odmah po završetku 2. svj. rata, i rade još dan danas ? Zar oni nisu utrli i trasirali put onima koji su došli 26 godina poslije ? Kroničar ni jednom jedinom riječju ne spominje drugi gradski klub, koji je svojim velikim radom omogućio klimu u društvu, da ovo drugo bačeno sjeme padne na plodno tlo ! Pokojni Vlado, heroj Domovinskog rata, skroman i samozatajan kakav je bio, mi nije stigao sve ispričati za života, a i ono što mi je ispričao je dovoljno da shvatim da je novi klub imao majku u DPZ-i, a onaj koji je tu bio od oslobođenja, maćehu. Od financiranja, prostora, imagea, do veoma loših međusobnih međuljudskih odnosa pojedinaca, između dva kluba.
Kroničar piše o zemljama, slotovima, prvim mjestima u natjecanjima, nitko pametan im to ne spori, samo, nitko od govna nije učinio vitamine. Dok je jedan klub jedva skucao za režije, drugi se širio, kako materijalno, tako prostorno i financijski. Sila masi daje ubrzanje, tako i lova podmazuje tamo gdje zapne. Osobno sam pričao s jednim od donatora, čak bio s njime u siječnju 2016. u Daruvaru.
Da ne ispadne da kukam, na naš najavljeni dolazak u klupske prostorije, nije došao nitko, predmnijevajući takav ishod, ponijeli smo sami piće, a došli smo punih stomaka. Očekivali smo toplu riječ, i svatko na svoju stranu. Doživjeli smo to, da oni, koji su višekratno bili kod nas u posjeti, jeli i pili s nama, se nisu udostojili doći u SVOJ klub, na čašicu razgovora ! Ljudska sramota.
Da ne pišem da su u to doba bile tri velike svjetske DX ekspedicije, mog priku, inače njihovog mecenu, ili donatora, kako hoćete, nisu htjeli pripustiti na DX lokaciju u kukuruzima, iz samo njima znanih razloga ! Moram li napisati da je tjedan prije tih ekspedicija jedna osoba položila ispit, u 48 sati osvanula u 9A adresaru, i radila na desetke slotova tih ekspedicija ! Moš mislit čija je bila ruka ?
Kad smo već kod toga, nekako u to doba sam počeo pretresati javno objavljene spiskove članova, raznih klubova, pa i njihovog. Javno sam im dokazao, a godine iza toga su mi dale za pravo, da je od preko 70 članova, kojima su se kitili na internetu, realnih, stvarnih, ne više od tridesetak. Čitatelji ovih redaka mogu pogađati tri puta zašto su bili tamo učlanjeni, i koja je bila korist. Ne dvojim da će svatko pogoditi iz prve.
Nije mala stvar ni nuzprodukt tog napuhanog broja, dva glasa za vladajuće , manjine su uvijek bili uz vlast. Ovoj i ovakovoj HRS vlasti, to je uvijek siguran glas. Kako je pokojni Vlado, heroj Domovinskog rata, bio opozicija, nisu mu ni na sahranu došli. Toliko o sinergiji HRS vlasti, i državotvornih i uzdaničkih klubova. A pokojni Vlado i Vincek su mislili svojom glavom, bili Hrvati i domoljubi.
Da zaključim s jednom veselo-tužnom anegdotom. Na susretu u Kraljevici, meni pristupi Dean, i reče mi da bi me htio počastiti pićem (jer sam ga stotinjak puta obavijestio za IOCA ekspedicije u tijeku). Ja kažem : Može, popiću pivo. On, mrtav-ladan, otiđe do spojenih stolova na čelu sale, gdje je bilo poslagano piće koje je već bio KUPIO HRS, uzme pivu i ponese mi je ! Naravno da je nisam uzeo, ni popio. Ako izgubimo, na putu za slavom, rang listama i slotovima, ono elementarno, ljudskost, čast i poštenje, sve nam je zaludu.
Ali, uvijek se može naći, upregnuti, unajmiti, znalac za PR, agresivnu reklamu, koji ništa ne laže, samo piše one stvari koje su nesporne, a zamota ih u lijepi celofan.
Nama ostalima, koji stojimo s obje noge na zemlji, je ostala ona teža zadaća, pokazati javnosti makar 1% onoga što je kroničar izbjegao komentirati. Ta on i služi samo za lijepe stvari, kaj ne ?
Za kraj ću citirati kolegu Renija : Najbolje je biti manjina ! Nešto u tom smislu se moglo iščitati i u razgovorima sa pokojnim Vladom, samo bi uvijek ostao nedorečen.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja