by 9a2jg » Sat Aug 17, 2019 7:16 am
Zora rudi, dan se bijeli...
Koje li simbolike, i 1990.g. na današnji datum je bio vikend, dan koji nam je preokrenuo živote, učinio ih pretežito mizernim, jadnim, s neizvjesnim završecima...
Neću pisati kronologiju balvan-revolucije, to su svi, koji su imali volju za čitanjem, sažvakali. Ono o čemu ću pisati je stanje iza rata.
Neki dan, ovdje u Bolu, dođe tip iz Žegara, zadnjih 25 godina živi s porodicom u Australiji. Kad su "osvanuli" balvani, prvi je bio na njima, nije mu triba "mobilizacijski" poziv. Digo se protiv države koja ga je hranila. Navigava je na trgovačkom brodu jednog splitskog brodara, tuka more, tuka lovu, žena Bolka stala doma, u Žegaru, rađala dicu. Ima je sve šta je jedan radni čovik u Jugi moga imat.
Došli balvani, doša rat poza njega, on, kosa do ramena, brada, da su mu stavili sliku na cukar, ne bi ga se dica okusila. U Oluji, otra sa familijon za Beograd, na Padinsku skelu, jedna veš mašina na 30 obitelji, vidiš kako su ih braća Srbi lipo dočekali. Malo bili u majčici Srbiji, i onda otrali za Australiju. Tamo su mu sva dica završila fakultete, svi rade, radi mu i žena i on.
I onda došla abolicija, jer je doktur tako htio, ili ga je pritisla međunarodna zajednica, da tako bude. Naš ti pajdo aboliran, kuća mu obnovljena (jer su mu je "ustaše" zapalile), pitaju mu mater u Beogradu, zašto se ne vrati ? Fali mi hidrofor, imala san ga prije rata, ukralo...
Da skratin, odavno se mater vratila u Žegar, u obiteljsku kuću, s hidroforom, sve je platila hrvatska država, došla je da umre u svojoj kući. Ali, sad je doša i sin. Zaboravija je fotke sa barikada, di je ličija na Sandokana ? Sad mu valja ova "ustaška" država.
Ne branim ja nikome da dođe na svoje, i upravi sa svojin vlasništvom kako hoće. Nije mi ni krivo što se on vratio, ne za stalno, jer mu je u Australiji bolje, nego da obiđe staru majku, svoju rodnu kuću, i svoje imanje. Ništa mi nije krivo, samo imam neodoljiv osjećaj da smo dobili rat, a izgubili život. Izgubili smo svoj mir, zdravlje, koegzistiranje s susjedima, izgubili smo normalan život s ljudima koji su doveli do toga.
Ni on nije sretan tamo gdje živi. Tamo su plodna polja dokle oko seže. U rodnom mu Žegaru "raste" samo kamen, i to prikoviše.
Ipak, nešto ga vuče. No, nije svjestan da se na sve to, i na ono naše, ispiša, prije 29 godina, s velike visine.
Zato nije, i ne može bit kao prije.
Ima još, ali čemu... ? Da nan se neko naslađuje, kako smo bili naivni, i išli u Zbor narodne garde ? Ne , hvala.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja