Sve je to u redu ali i dalje vlada apatija,poznata hrvatska šutnja,mrmljanje sebi u bradu, ne zamjeranje,ne talasanje,neka voda sve nosi,itd itd.Nažalost,nije nam se puno kolega aktivno pridružilo u svakodnevnom komentiranju,se samo RA tema.A možda ja i ti i nismo tipični Hrvati? Ki će ga znati?

Jer po pisaniji,priznat ćeš,odudaramo od šutljive većine.
Što reći nakon deset godina?Čestitke blogeru,vlasniku istog,koji nas trpi svih ovih godina i da se za deset godina prisjetimo na proteklih 20.
Hvala i vama,štovane kolege čitatelji,ne samo RA, koji nas sve ove godine uz jutanju kavicu strpljivo čitate i pratite.
Nikad nismo rekli da smo najpametniji ili mudriji od vas ali i ovom prigodom vas pozivamo da i vi date svoj doprinos,te da i mi malo guštamo,a i predahnemo,HI.
Hvala svima i srdačan pozdrav sa juga LN-e.
9A6R