I Don Quijote je svoju ragu, Rosinantu, nazivao konjem bez premca ! To su samo parole, kako kome paše, u određenom povijesnom trenutku.
Niko pametan neće sporiti datum osnivanja kluba slušača koncertnih radio postaja, dokoličara, po kavanama. No ni tu nisu prvi, ali to nije tema. Tema je nešto sasvim drugo. Pravi Zagrepčanci su gospoda, od glave do pete, a upravo dotepenci, dođoši, ili dogoni, kako ih nazva Feđa Šehović u svom romanu, oni uvijek nastoje biti veći katolici od pape, ne prezajući od ikakvih amoralnih i kriminalnih radnji.
Falsifikat je kriminal, bez obzira na namjeru, da li autor, ili naručitelj (ne)djela ima od toga imovinsku, financijsku, ili neku treću korist.
Isti taj Savez radioamatera Hrvatske, u socijalizmu je bio štampao istinite podatke, da su, prije njih u Zagrebu, bili radio klubovi u Vinkovcima, Dubrovniku, Beogradu, Sarajevu...
To normalne ljude ne bi trebalo vrijeđati, jer su to povijesne istine. No, ulaskom u neovisnu Hrvatsku, sve je u Zagrebu trebalo biti prvo. Pisao sam, dosta i s primjerima, kako je kamarila oko Tuđmana nastojala, bez obzira na sredstva, sva Meštrovićeva djela transportirati za Zagreb, jer šta Hrvati trebaju ići u Otavice, ili Split, kad je "normalno da se Meštrović razgledava samo u Zagrebu" !
Tragikomika povijesnog trenutka je da su to sve radili pobočnici doktura, koji su za javnost prezirali tog istog Meštrovića, jer da je navodno, jugoslavenski orijentiran. Nema veze s pameću !
No, od tih novokomponiranih velikih Rvata, istu sudbinu je doživio i prvi predsjednik Hrvatske, nakon 2. svj. rata, Vladimir Nazor, odma su mu makli bistu iz predvorja Sabora. Ne trebam ni pisati da su i goru sudbinu doživili Ivo Andrić i Nikola Tesla. Sve od "pobjednika" na višestranačkim izborima, koji , eto, kroje povijest po mjeri pobjednika, a ne po činjenicama. Narod i povijest znaju istinu, i ne opraštaju.
Upravo mi, u HRS-u imamo identičnu situaciju, predsjednik, koji je dobio potporu jedne trećine zastupnika, sa svojim istomišljenicima, vodi HRS, ko slavonske crne svinje u rastovoj šumi. One nađu žira, i bez njega.
Kad sam, u drugom pasusu, napisao da su pravi Zagrepčanci gospoda, imam čast koristiti sufiks JG, jer je pripadao jednom gospodinu, koji je živio u centru Zagreba, u Ilici...
