S pojavom interneta, a posebno DX clustera, svatko ko ima barem 500 W i dobru rezonantnu antenu, se na bandu osjeća ka da je u Stobreču, na streljani, di se gađaju glineni golubovi.
Sjećam se kako je to bilo prije rata. Dolazili bi na Pjacu, poza 7 uri uvečer, znalo se misto, tu bi se našli, i pričali šta je ko čuja na bandu, kad će počet, koliko će dugo radit, i to je bio jedini izvor. Tako san ja sazna za aktivnost svog prvog Heard.-a, Clipertona, Navassa-e, i mnogih drugih.
Sada su drugovi uznapredovali, privatna lokacija, društveni novci ulupani, tri ili četiri hadžije, koji odlučivaju ko može, ili ne može radit s te lokacije. U Supetru jedan. Sve je isto, Zagreb, Daruvar, Istra, Broćanac, Zvjezdano selo, Vidova gora... Kad san jednoga od tih hadžija pita koliko je on da SVOJIH novaca, da ta lokacija bude ono što jest, prvo me pogledao kao da sam lud, pa onda procijedio : Pa ja nisan lud, nisan da ni lipe ! Zna san ja da nisi , ni ti, ni drugari, dali ni lipe iz svoga džepa, samo san to tija ćut iz tvojih usta...
