Ti tzv. kućni ljubimci su došli na vrh glave i Bogu i čoviku. Ovdje u Bolu je načelnik "kupija" za sitne pare jedinu udrugu koja se nešto borila za bolji Bol, time šta in je da lokaciju i sredstva za azil za mačke i pase. Nekoliko muva jednin udarcen, eliminira je glavnu opoziciju na političkoj sceni pred lokalne izbore u svibnju 2021. Nakon otvorenih prijetnji od strane krupnog kapitala, ta se udruga svela na "zaštitu pasa i mačaka". Oni to i ne kriju ! Ali, razgrnimo malo to leglo, i recimo bobu bob, a popu pop.
Vikendaši i turisti, sporadično i sistemski, hrane stotine mačaka, od lipnja do rujna. Nakon svetoga Jere, te su sve beštije nama na skrb, hranu i trpljenje na suživot, bez da nas je iko išta pita, za mišljenje i/ili namjere.
Što se tiče pasa, tvrdin , šta san tvrdija i prije 20 godin, da vlasnici pasa ne vode svoje beštije sa sobom na odmor jer ih vole, ili ne mogu bez njih, nego iz škrtosti, ili, bolje rečeno zarade ! Jer, otel za pase u Zagrebu stoji od 35 do 45 eura na dan, i nijedan stanovnik metropole ga ne ostavi tamo, nego se nastoji uvalit domaćen iznajmljivaču, za 5 do 10 eura plus, eventualno mukte, ako prođe. Oteli za pase u Milanu i Torinu su i do 70 eura na dan, provjereno.
Bol nikad nije bija šporkiji od govana od pasa, nego ovih dana. Općina je, već prije desetak godina stavila kasete na javne zgrade, s plastičnim kesicama za pokupit govno od pasa, ako već vlasnik nema, no to ne smanjuje količinu govana po putima.
I , za kraj, ali ne zojne, ka dite u Split san čita Uredbu o držanju i vođenju pasa, ogrlica s aluminijskon značkon (sada čip), povodac, i nazubnica. Bila su 3 šintera s auton, i na bazi te Uredbe, ako bi bilo kojen pasu manjkalo nešto od te 3 stvari, imali su ga pravo ulovit, odvest u šinteraj, držat 3 dana, ako ne bi doša vlasnik po njega, zna se, uspavljivanje.
Di su sad veliki Rvati, da mi rečedu kako ja živin u socijalizmu, da san ja prevaziđen, da je to bilo onda... Je, onda je bilo reda, a sad ga nema.
Sad će Milan opet onu, "ka govno o'pasa", ka da ga sad vidin...
